Koncentracijske logore su u najvećem broju preživjeli mladi muškarci, starosti između 20 i 30 godina. Mala djeca i starci nisu imali puno šanse u takvim užasnim uvjetima života. Većina preživjelih nosila je u sebi ožiljke čitav život. Ali, mnogo desetljeća poslije rata, Romi i Sinti nisu bili priznati kao žrtve rasnih progona. Većina preživjelih Roma i Sinta morala je čekati desetljećima da bi dobili bilo kakvu odštetu za vrijeme provedeno u zatočeništvu, trajnu štetu učinjenu njihovom zdravlju ili odštetu imovine.
