D6 Prisilna Preseljenja

Osmogodišnja Anuta Branzan i njena obitelj bili su 1942. godine prisilno preseljeni, zajedno s još drugih 30 000 rumunjskih Roma i Sinta, iz Bukurešta u Transnistriju, na granici s Ukrajinom. Logori su se uglavnom sastojali od primitivnih baraka, a mnogi zatočenici su bili prisiljeni spavati na poljima ili u stajama. Anuta je tamo proživjela dvije godine gladi i teškog prisilnog rada u nehumanim uvjetima. Veći dio zatočenika nije preživio.