D7 Marševi Smrti

Logor Komarom služio je 1944. godine kao centralna sabirna točka za mađarske Rome, koji su čekali deportacije prema koncentracijskim logorima u Njemačkoj, gdje su trebali poslužiti kao radnici-robovi. Romi su najprije odvedeni u regionalne „ciganske“ logore, a zatim su mnogi natjerani na hodanje nekoliko stotina kilometara do utvrde Csillagerod u Komoromu. Tamo su izabrani muškarci i žene, koji su bili dovoljno snažni za rad, za sljedeću etapu marša, u Njemačku. Mnogi od onih koji su ostali u logoru Komarom, umrli su od gladi. Veći dio ljudi umro je i na „marševima smrti“ do Njemačkog Reicha. Samo je oko 4000 od ukupno 10 000 zatočenika, koliko ih je bilo u utvrdi, preživjelo.