a11y.jump_to_main_content a11y.jump_to_footer a11y.jump_nav_end a11y.jump_nav_start

D2 Logori Smrti

Na naredbu voditelja okruga (gauleitera) Arthura Greisera 1941. godine u malenom mjestu Kulmhof na rijeci Ner podignut je logor smrti. Mjesto je odabrano zbog dobre prometne povezanosti s getom Lodz (H11), udaljenim oko 70 kilometara. Logor smrti bio je namijenjen ubijanju „osoba koje nisu bile sposobne za prisilni rad” iz okolnih mjesta. Za ubijanje su korišteni kamioni s plinom, takozvane dušegupke. To su bili preuređeni kamioni u koje se dovodio ugljikov monoksid, što je uzrokovalo gušenje osoba zatvorenih u teretnom prostoru. U prosincu 1941. godine 4300 Roma premješteno je iz Lodza u Kulmhof zbog epidemije tifusa. U razdoblju od dva mjeseca svi su pogubljeni i zajedno s 150.000 Židova i tisućama sovjetskih ratnih zarobljenika sahranjeni u neoznačenim masovnim grobnicama u šumi kod Chełmna.

Magirus-Deutz, kamion „dušegupka“, u kojemu se ubijalo plinom. Ovaj model je korišten 1941. i 1942. godine za ubijanje austrijskih Roma na putovanju iz „ciganskog“ logora Litzmannstadt prema logoru smrti Chelmno/Kulmhof.
© Arhiv Yad Vashema, dokument broj 1264/2, Jeruzalem, Izrael.
Download pdf
privacy_overlay.youtube.title

privacy_overlay.youtube.description

privacy_overlay.vimeo.title

privacy_overlay.vimeo.description

privacy_overlay.openstreetmap.title

privacy_overlay.openstreetmap.description

privacy_overlay.issuu.title

privacy_overlay.issuu.description

privacy_overlay.arcgis.title

privacy_overlay.arcgis.description

privacy_overlay.peertube.title

privacy_overlay.peertube.description